Vareš, nadaleko poznati industrijski gradić iz srca Bosne naseljen je još od drevnih vremena. Od Sarajeva je udaljen pedesetak kilometara, i do njega vodi jedan od najljepših putića kraj rijeke. Ukoliko ga odlučite posjetiti, iznenadit ćete se šta sve u njemu možete vidjeti.
Od svega što pripada ovom gradiću, Varešani su najponosniji što njima pripada kraljevski grad Bobovac iz 14. stoljeća, stolno mjesto bosanskih kraljeva i mjesto gdje su pokapani kraljevi i gdje se čuvala kraljevska kruna. Ako ima mjesta u našoj zemlji koja se obavezno moraju posjetiti, među prvima na listi je sigurno ovaj stari grad.
Tvrđava Bobovac je bila sjedište bosanskih kraljeva dinastije Kotromanića – Tomaša i Tvrtka. Kada su Osmanlije osvojile tvrđavu, omiljena bosanska kraljica Katarina je odavde ili izbjegla ili bila prognana za Rim, i nikad više nije vidjela Bosnu.
Važnost ove historijske utvrde jeste i u tome što se ovdje čuvala bosanska kraljevska kruna te kraljevska grobna kapela. Pretpostavlja se da je kralj Stjepan Ostoja naredio da se stara bobovačka crkva preuredi za tu svrhu. U njoj su bila sahranjena tri bosanska kralja: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić i Stjepan Tomaš Kotromanić.
Jedini u potpunosti očuvani objekt u Bobovcu je mauzolej koji je kraljica Katarina podigla kralju Tvrtku nakon njegove smrti. Njegovi ostaci su tokom posljednjeg rata izmješteni na do sada nepoznatu lokaciju. Nešto vanjskih zidina i nekadašnji dio konjskih staja mogu se vidjeti na grebenu koji se uzdiže iznad mauzoleja i kraljevske četvrti koja se nažalost polagano urušava.
Kako doći? Ukoliko do Bobovca želite doći iz Vareša, do njega vodi poznata staza Via Dinarice – staza bosanskih kraljeva, a na području Vareša nalaze se još tri u kojima izuzetno uživaju planinari. Ukoliko do Bobovca idete automobilom, velikim dijelom služit će vas asfaltni put preko planine Zvijezda. Na putu ćete naići i na prekrasno izletište „Mrestilište“ gdje možete probati izvrsnu pastrmku na stolovima koji kao da plutaju na vodi. U sklopu kompleksa možete i prenoćiti.
U očaravajućem okruženju planine Zvijezda, nadomak Vareša, smjestilo se na prvi pogled sasvim obično bosansko selo Oćevija. No, kada ugledate “majdane” ili kovačnice, ubrzo će vam postati jasno da je to posljednje mjesto u Evropi gdje se željezo kuje na tradicionalni predindustrijski način, odnosno da se kao u srednjem vijeku topi i izrađuje uz pomoć vodene energije.
Prvi put u pisanim izvorima ovo jedinstveno selo, svjedok rudarske prošlosti vareškog kraja, se spominje 1485. godine. Pripovijeda se da je neki misionar Italijan putovao iz Kraljevske Sutjeske i Vareša prema Olovu pa je odmarajući se na mjestu gdje je sada selo stalno ponavljao “Oh, che via!” (“Oh, kakav put!”). Tako se prozvala Okevija, Oćevija.
Danas se u njemu njeguje proces star preko 800 godina. U selu još uvijek postoje tri aktivne kovačnice u kojima se uglavnom proizvode poljoprivredne alatke i sačevi, predmeti koji svoje kupce imaju širom Bosne i Hercegovine ali i u inostranstvu. Nekada su kovačnice zapošljavale desetine ljudi koji su dolazili iz susjednih sela tu na rad, a pravile su se i potkovice i motike. Stanovnici Oćevije i danas vrijedno rade, čuvajući tradiciju svoga kraja sa željom da umijeće kovanja željeza prenesu na mlađe generacije.
Uz “majdane” se nalazi i prekrasni vodopad, na rječici koja ih pokreće i koja napaja vareški kraj, a prizor koji će vas tu zateći neće vas ostaviti ravnodušnim. Vodopad rijeke Oćevije je ujedno i spomenik prirode pod posebnim režimom zaštite. Uz vodopad je i izletište, gdje svi posjetioci mogu donijeti svoju hranu i piće i u ugodnom ambijentu, na svježem zraku odmoriti na klupama i provesti lijep dan u prirodi!
Tokom augusta, u Oćeviji se održava i Pekijada, takmičenje u pečenju ispod sača u pripremanju najboljeg i najukusnijeg pečenja. Izbor pobjednika je težak, ali je i nevažan.
Kako doći? Ako krenete iz Vareša, proći ćete kroz prirodni tunel o kojem se priča da u njemu živi rijetka vrsta slijepih miševa. Iz tunela krenut ćete krivudavim šumskim putem uz planinski prijevoj Zvijezde. Potom ulazite u kotlinu, ravni plato koji se prostire na oko 1.400 metara nadmorske visine preko kojeg nastavljate još krivudavijim putem naniže do mjesta Oćevija. U Oćeviju se može doći i iz pravca Olova preko Mižnovića.
Na području nekadašnjeg površinskog kopa rudnika željezne rude Smreka u Varešu nastalo je mistično jezero koje je zaista interesantno za vidjeti.
Jezero za kojeg se smatra da je najveći bunar pitke vode u Bosni i Hercegovini naročito vole ribolovci, a popularno je i među kupačima iako na prilazu jezeru piše da je zabranjeno kupanje, pa čak i sam pristup.
Kraj jezera je postavljen i okvir za fotografije s prekrasnim pogledom, odakle jezero i okolinu možete uhvatiti u cjelini.
Posebno je atraktivno zimi kada površina jezera zaledi, odnosno u januaru i februaru kada debljina leda bude i do 40 centimetara.
Varešani su za njega posebno vezani i to je njihov ponos, te ga često posjećuju kako bi se ovuda prošetali, fotografirali, a kako je jezero poribljeno pastrmkom, tu se dolazi i pecati.
Kako doći? Od Sarajeva, ovo jezero je udaljeno 50 km a od Zenice 100 km i povezano je sa oba ova grada putnim komunikacijama. Sam prilaz jezeru je moguć sa lokalnog puta, nalazi se na samom ulazu u Vareš iz pravca Breze, na kilometar od centra grada.
Kroz gustu stoljetnu šumu na planinama Zvijezda, Perun, Greben i Ravan koje okružuju Vareš, planinari rado odlaze šetati, ali i avanturisti.
Staza bosanskih kraljeva, staza perunska, staza kroz sela i staza Zlatna jabuka – planinarske su trase Via Dinarice koje okružuju Vareš. Iako manje popularne od većine drugih bh. planina, jednako su drage i atraktivne planinarima.
Za planinu Zvijezdu kažu da je pravi botanički vrt i da u svojim njedrima čuva prirodni raritet – tresetište “Đilda” kojeg krasi i endemična, a ujedno i ljekovita biljka gorčica.
Osim planinara, u njenim planinskim stazama mogu uživati i ljubitelji avanture – vozeći bicikl vareškom transverzalom „Zvjezdane staze“ ili u spustu paraglajdingom sa planine Perun.
Pored jezera u gradiću vrijedi vidjeti i stare spomenike – najstariju katoličku crkvu u Bosni i Hercegovini, a samo par stotina metara od nje nalazi se još jedan nacionalni spomenik – Pravoslavna crkva Pokrova presvete Bogorodice. Tu su i jednolučni stari kameni most na rijeci Stavnji izgrađen između 16. i 17. stoljeća kojeg u građevinsko-arhitektonskom smislu naučnici vežu za isti stil kao što je Stari most u Mostaru. Ne propustite vidjeti ni nekropole stećaka, naročito one u Budoželjama, gdje ima i planinarski dom, te posjetiti i čuvenu drvenu džamiju u selu Karići sagrađenu bez ijednog eksera, koja je danas i poznato dovište.
