Kako je Sarajevo dobilo jednosmjerni saobraćaj

    Kako je Sarajevo dobilo jednosmjerni saobraćaj

    Poslije višečasovnog rada probijena je samo jedna vozna traka na kružnoj liniji Skenderija-Vijećnica-Marindvor za vozila sa prioritetom.

    1

    Zima polarna, godina dvije hiljade i neka! Ja sam u mojoj novoj ”domovini”, sjedim pored prozora i gledam kako snijeg pada ”na tone”!

    Snijeg pada obilato i prestane samo na nekoliko sati, tek toliko koliko je dovoljno da ga očistiš pred kućom. Poslije navali još žešće, pa zatrpa sve ono što si očistio oko kuće!

    A ovdje su pravila neumoljiva i ona kažu da kada snijeg prestane padati svaki ”domaćin” mora što prije pristupiti čišćenju ispred svoje kuće. Čišćenje ulica je obaveza grada, u ovadašnjoj verziji ”našeg komunalnog”.

    Naravno, gdje ima neočišćenog snijega ima i kažnjavanja. Te kazne su novčane (naplative za 15 dana) i nisu tipa opomene, ‘’strogog ukora”, vaspitnih i sličnih ”vadiona” tipa ”zaboravio sam i neću više nikad majke-mi”.

     

    Ima jedna stvar u mojoj novoj ”domovini”, a koja nije nikada funkcionisala, a neće nikada vjerovatno ni funkcionisati u mojoj rodnoj domovini, a to je da ima mnogo više pravne države, nego ”zemljaka i jarana” koji će preko veza učiniti sve da prijava nikada ne vidi suda!

    Gledam kako bageri i grtalice čiste ulice koje nisu ni minute zatrpane, pa se sjetih istorijske izjave odgovornih drugova iz sarajevskog komunalnog preduzeća ”RAD” koji su mrtvi hladni izjavili na TV ekranima, da ih je snijeg u decembru iznenadio!

    Ono što ”jest-jest” snijeg u Sarajevu u decembru je rijedak kao pješčana oluja u Sahari!

    Nekom drugom prilikom, odgovorni drugovi iz KP ”RAD”, su rekli da su ovaj put spremni i da će hvatati pahuljice još u zraku, ne dopuštajući im ni da padnu na zemlju.

    Izjava je zvučala vrlo obećavajuće, samo nikom nije bilo jasno kako će se te pahuljice hvatati još u vazduhu, odnosno koja će  moderna tehnologija biti korištena u tu svrhu?

    Najveća uzdanica i osnovno sredstvo svakog komunalnog širom Ex-YU bio je legendarni kamion FAP. ”Nosati” kamion FAP bio je ponos auto industrije i uspjeh naših stvaralaca!

    Medjutim, uprkos svim tim jakim izjavama odgovornih drugova i ‘’svemoćnim” FAP-ovima,  da će dohakati snijegu još u ”začeću”, taj isti snijeg će ostaviti istorijske tragove na grad Sarajevo, čije će se posljedice na sam grad osjećati i dan-danas!

    Taj snijeg koji je je pao u kasnim šezdesetim godinama daje priliku Sarajlijama u ”zreloj mladosti” da se sjete jednog istorijskog dana iz prošlosti voljenog grada!

    Te godine, na početku zime, poznate TV meteo face (Kamenko Katić, Čedo Orlović, Vuko Zečević, Esad Kirlić; ovdje nabrojani bez ikakvog reda sa željom da se sjetimo tih likova) predvidjali su blagu zimu sa manjim količinama snijega.

    Oni su bili ozbiljni ljudi i nisu to pogadjali gledajući u dlan, bačeni grah ili šoljicu ispijene kafe, nego su to ”otkrivali” gledajući one sandučiće sa malim valjcima koji su bili postavljeni na stanici Bjelave (TV Sarajevo).

    Nekako na početku zime, jarani i ja smo planinarili po ”brdima” oko Sarajeva. U tom ‘’stuhanju” spustimo se u selo Dovliće. To je malo selo koje je tu posadjeno, da bi imalo malu željezničku stanicu u kojoj je legendarni Ćiro ”pio vodu”, a ponekada se križao sa vozom iz suprotnog pravca!

    Čekali smo ”medjunarodni” voz koji će doći iz ”Švedske” i odvesti nas na stanicu Bistrik. Parni uskotračni Ćiro, naravno nije bio ”medjunarodni” voz i nije dolazio iz one prave ”Švedske” nego iz jednog prelijepog pitoresknog kraja Bosne, čije sam ljepote volio!

    Bilo je to lijepo doba, kada su ljudi često pravili šale sa bosanskom geografijom!

    Medju našom rajom, posebno se isticao jedan momak zvani ”Žvaljo”.  To ime nije dobio što je imao lošu higijenu usta, nego po svom ”talentu” da stavi u usta onu veliku sijalicu 100 W (žarulje fabrike TEŽ, Zagreb), zatvori usta (do grla sijalice) i, poslije, istu izvadi iz usta, a da ista ne pukne!

    Kladio se sa jaranom zvanim Prco da može staviti sijalicu u usta i dobio opkladu! Prco ljut, daje mu onu crvenu, sa Dubrovnikom na naličju, pa kaže: ”Evo ti cener, Žvaljo  žvaljavi. Samo mi je žao što te nije struja drmnula(?)”.

    Tako Žvaljo dobi prvu opkladu (bilo je toga dosta i poslije), ali dobi i nadimak za života.

    Žvaljo, koji je inače bio vrlo ”upitan” (volio da se upita za zdravlje)  vidio jednog dedu koji se skupio k’o stipsa na tronošcu, pa ga pita za zdravlje:

    ”Kako je zdravlje dedo?“

    ”Loše sinko, krsta i sve kosti me mnogo bole. Sve govori na priliku da će zavaliti za koji dan veliki snijeg!”

    ”Kako bolan, dedo? Pa je li ti gledaš šta kažu ovi meteorolozi na TV!”

    ” Moja krsta bolje osjećaju snijeg, nego te njihove sprave”

    U medjuvremenu stigao je voz, koji stoji minut na stanici, pa ko uskoči uskoči, a ko ne uskoči  može pješke u Sarajevo. U toj žurbi mi smo zaboravili na dedu meteorologa!

    Ne prodje ni dva-tri dana, nebo se natmurilo i poče snijeg da pada.

    I nije pao snijeg da ”pokrije kućicu i brijeg”, nego je zavalio ”pravo” i Sarajevo je nestalo kompletno pod visokim snježnim pokrivačem. Cijeli život u gradu je zamro, jer niko i ništa nije moglo da prodje sarajevskim ulicama!

    Nije mi poznato da li su nadležni drugovi bili ponovo iznenadjeni i da li im je bilo potrebno ‘’salijevati stravu” da dodju sebi, ali ulice nisu bile prohodne.

    Mnogi FAP-ovi su ostali blokirani u snijegu, a i čuveni veliki zeleni tramvaji zvani Wašingtonci teško da su se mogli kretati. U gradu je bilo vanredno stanje zbog snijega!

    U tom, za grad teškom momentu, naš dobri sarajevski narod je izašao na ulice sa lopatama.  Bilo je puno lopata, a malo mehanizacije, pa su i rezultati bili ”tanki”!

    Poslije višečasovnog rada probijena je samo jedna vozna traka na kružnoj liniji Skenderija-Vijećnica-Marindvor za vozila sa prioritetom.

    Razmatrajući novonastalu ”političko-sigurnosnu” situaciju u gradu, nadležni organi su donijeli istorijsku odluku, da se od tog dana uvodi privremeni jednosmjerni saobraćaj, u gradskom centru u pravcu Skenderija-Baščaršija- Marindvor!

    Odluka je bila privremenog karaktera i još je na snazi i poslije više od četrdeset godina!

    I tako je zahvaljujući velikom snijegu i iznenađenim komunalcima, Sarajevo među prvim gradovima u svijetu dobilo jednosmjerni saobraćaj. Bila je to značajna historijska odluka, zahvaljujući kojoj sarajevski saobraćaj još funkcioniše i dan-danas!

    Inače tih godina, svake zime, bila je na snazi jedna odluka, koja je bila velika radost za djecu.Tom odlukom bilo je predvidjeno da se Dalmatinska ulica i još neke strme gradske ulice zabrane (za vrijeme snijega) za saobraćaj, isprazne od auta i da se na dnu ulica postave velike mreže, koje će zaustaviti djecu da ne završe pod točkovima tramvaja i auta.

    Djeca su iznosila na snijeg rodle, ligure, sličure i druge zimske rekvizite. Cijeli dan ulica je odzvanjala od galame i čuvenih ”čampraza”.

    Nažalost ta briljantna odluka je kasnije (iz razno-raznih razloga) ukinuta i jedino je izvjesno da neće nikada više biti ponovo na snazi!

    U današnjem vremenu ima malo branilaca dječijih interesa, ali zato, svuda, ima puno branilaca ličnih interesa!

    Dovla.net, Mirza Hasanefendić